Obožavan, osporavan, zabranjivan – ruž za usne kroz povijest je bio prilično turbulentan. Prvobitno simbol ljepote, zatim vještičarenja i nemorala, da bi na kraju postao sinonim za glamur i eleganciju.

Ruževi su odavno prerasli status običnog makeup proizvoda, stoga su im u današnje vrijeme posvećene i brojne studije. Dok se kozmetičke kuće natječu koja će prva lansirati novu revolucionarnu formulu, fenomenom ovog čarobnog proizvoda bavi se čak i statistika! Neka istraživanja navode da žena tijekom života pojede čak dvije kile ruža za usne, dok muškarci, zahvaljujući poljupcima, pojedu duplo! Koliko god ovi podatci zvučali zanimljivo, bit će da su pomenute brojke ipak malo “napumpane” zarad marketinga, ali to nikako ne mijenja činjenicu da je ruž za usne najpopularniji makeup proizvod svih vremena!

A ovako je sve počelo…

Ruž za usne – sastojci

Prva uporaba zabilježena je u vrijeme sumerske civilizacije, 2500 godina p.n.e. Bio je namijenjen kraljici i pravljen je od latica raznobojnog cvijeća.

Ugledne Egipćanke mazale su usne mješavinom narančaste gline, smole i cvjetnih ekstrakata. Kleopatra je obožavala kričavo crvenu nijansu, a glavni sastojak njenog recepta bile su izdrobljene bube i riblja krljušt koja je proizvodila efekt sjajila za usne.

Poznatije Grkinje se nisu odvajale od kutijica s bojom, a sa njima su čak i sahranjivane.

U Rimu je Neronova supruga bila okružena stotinama dvorskih dama koje su vodile računa o tome da carica uvijek ima ruž na usnama. Za nju se spremala posebna smjesa od fikusa i crvenog vina.

Japanke plemenitog podrijetla nisu se smjele pojavljivati u javnosti bez lica “okrečenog” u bijelo i tamnih usana na koje je nanošena pasta od katrana i voska.

U nekim zemljama, pravljen je od buba-švaba koje su sušene i zatim pretvarane u prah kojim su mazane usne.

Vještice, blud i nemoral

U srednjem vijeku, crkva je stavila točku na njihovu uporabu, a žene koje bi prekršile zakon, nazivane su vješticama i brutalno su kažnjavane.

Šminku među plemiće vraća engleska kraljica Elizabeta I. Po prvi put se počinje koristiti proizvod koji po svojim funkcijama i obliku podsjeća na današnje olovke za usne! Kreč bijelo lice postaje simbol ljepote, a crveni ruž zaštitnik od bolesti i smrti. Sluškinje su imale obvezu da ga nanose na kraljičine usne čak i na samrtnoj postelji.

Pedesetak godina kasnije, crkva pokreće novu borbu protiv našminkanih žena. Muškarac se mogao razvesti u slučaju da ga je supruga prije stupanja u brak zavela tako što je svoje nedostatke skrivala šminkom i predstavljala se ljepšom. Ako bi to dokazao, žena je mogla biti optužena za vještičarenje, jer se ruž za usne obavezno dovodio u vezu sa bludom i nemoralom.

Od giljotine do borbe za ravnopravnost

U 19. stoljeću, ruž počinju nositi i muškarci, ali u doba francuske revolucije zbog njega se moglo stići i do giljotine! Razlozi su ovog puta bili političke prirode, a našminkani ljudi su smatrani simpatizerima aristokracije.

Dok se u Velikoj Britaniji kraljica Viktorija zalagala za „prirodni izgled” i obojane usne smatrala nepristojnim, francuska glumica Sarah Bernhardt prkosila je lažnim moralistima, “besramno” šminkala usne i svoju hrabru misiju “prenijela” preko Atlantika. Ženama koje su se u Americi borile za dobivanje prava glasa, ruž za usne postao je simbol ravnopravnosti spolova.

Trenutak kad postaje obavezan

Prepoznatljiv oblik i pakiranje koje danas ima, ruž je dobio 1915. Metalno pakiranje dugačko oko 5 centimetara osmislio je Moris Levi, ali prava revolucija stiže tek 1950. kada američki kemičar Hazel Bishop na makeup scenu uvodi prvi dugotrajni proizvod koji se ne razmazuje. On je zapravo preteča mat ruževa.

Poslije Drugog svjetskog rata, ruž dobiva epitet must have proizvoda. Neke tvrtke idu toliko daleko da uvode pravilnike kojima obavezuju radnice da ga nose, a to je bilo karakteristično za zaposlene u zrakoplovnim tvrtkama.

Velikoj, možda i najvećoj popularnosti u suvremenom dobu, doprinjele su mu glumice Marlene Dietrich, Greta Garbo, Joan Crawford, Rita Hayworth, Elizabeth Taylor, Marilyn Monroe… Ove svjetske ljepotice su proslavile kričavo crvene usne i pretvorile ih u simbol glamura, prefinjenosti i senzualnosti.

Boja hrabrosti i moći

Osim crvene, sa hipi pokretom stižu i nove nijanse, te se na usnama sve češće mogu vidjeti narančasta, ljubičasta, plava, zelena…

Šezdesete je obilježio i tzv. rat ruževa. Najveće kozmetičke kuće natjecale su se koja će prije izbaciti bolju i revolucionarniju formulu, a sabotaže, špijunaže i krađe, postaju sastavni dio borbe za prevlast na tržištu.

Danas su crveni mat ruževi sinonim za hrabrost i moć. Nose ih obične žene kojima ne manjka samopouzdanja, koje su vatrene, misteriozne, pomalo čak i ekstravagantne. Primjer za to su Rihanna, Scarlett Johansson, Emma Stoun, Madonna, Angelina Jolie, Gwen Stefani, Adele, Nicole Kidman, Katy Parry… Usne su nikad sočnije, nikad senzualnije i punije, a pigmenti intenzivni i postojani satima.

Ekstra zanimljivosti

1. Istraživanja kažu: ako žena ima roze usne, muškarac će u njih gledati 7,3 sekunde, a ako nemaju ruž na usnama, svega 2,2 sekunde.

2. Crvene usne pomlađuju, ali samo ako odabereš pravu nijansu. Kad ju jednom pronađeš, ona ostaje tvoja za cijeli život.

3. U Americi, jedna prosječna žena u svom životu na ovaj makeup proizvod potroši oko 1.780 dolara.

Pročitj još: Sjajilo za usne: veliki povratak u 2019. godini